Menu

The Beatles: Eight Days a Week (2016)

Kompliacija arhivskog materijala koji sadrži glazbu, intervjue i priče o Beatlesima sa njihovih 250 koncerata koje su održali između 1963. i 1966. godine.

  U kinima

Hrvatska30.04.2017.

  Ocjena

  Trajanje

2h 17min

  Zemlja / jezik

SAD / engleski

  Klasifikacija

  Režija

Ron Howard

  Scenarij

Mark Monroe
P.G. Morgan

  Produkcija

Marc Ambrose
Jonathan Clyde
Guy East
Nicholas Ferrall
Jeanne Elfant Festa
Brian Grazer
Ron Halpern
Cassidy Hartmann
Bruce Higham
Ron Howard
Jeff Jones
Scott Pascucci
John Rita
Michael Rosenberg
Stuart Samuels
Nigel Sinclair
Matthew White

  Glazba

Ric Markmann
Dan Pinnella
Chris Wagner

  Kinematografija

Caleb Deschanel
Tim Suhrstedt
Michael Wood
Jessica Young

  Sinopsis

Tokom 1960-ih, Beatlesi su eksplodirali na javnoj sceni, naizgled došavši niotkuda, dok su se zapravo njihove početne godine i konstantni nastupi u lokalnoj sceni napokon isplatili, a oni postali mega-popularni. Uz nove intervjue preostalih živućih članova benda, ovaj film sadrži i arhivske snimke njihovih koncertnih godina između 1963. i 1966. tokom kojih su postali svjetski fenomeni i likovi koji će zauvijek promijeniti lice svijeta. Osim toga, ovaj film prikazuje i kako se ova famozna četvorka malo po malo promjenila i kako je uzbuđenje nazvano Beatlemanijom ubrzo njihove živote pretvorilo u nešto sasvim nepodnošljivo – mjesto iz kojeg su jednostavno morali pronaći bijeg.


  Trailer



  Glumac   Uloga
Paul McCartney -
Ringo Starr -
John Lennon -
George Harrison -
The Beatles -
Larry Kane -
Whoopi Goldberg -
Elvis Costello -
Eddie Izzard -
Sigourney Weaver -



  Recenzija

Jako malo redatelja mogu uspješno prikazati maniju u “Beatles maniji”, no redatelj Ron Howard ne samo da je to uspio bez imalo problema, već je uz to i prikazao kako se utjecaj Beatlesa osjeća i dan danas, u novim generacijama. Ovaj film nije nekakva kompletna priča o Beatlesima, već više isječak iz njihovih kaotičnih života nakon njihovog debija u Americi i kako je to izgledalo kada su nastupali uživo. Beatlesi su bili toliko popularni da im je jednostavno postalo prenaporno nastupati uživo. Publika je bila toliko divlja, da su jednostavno morali u potpunosti prestati nastupati pošto su ljudi u publici provodili više vremena vrištući i uletavajući na pozornicu nego što su zapravo slušali njihovu glazbu na koncertima.

Beatlesi su naravno, bili jedan od najvećih utjecaja na kulturu prošlog stoljeća. Oni nisu bili samo bend sastavljen od četvorice glazbenika, već su imali i velik utjecaj na svijet, na novosti i na razmišljanja ljudi. Oni su zaslužni za promjenu percepcije o tome što znači biti glazbenik. Interesantna je jedna scena iz filma koja prikazuje novinara koji ih je otpisao 1969. godine, pošto se po njemu u glazbenom svijetu pojavljivalo “mnogo toga zanimljivijeg od Beatlesa”. On je veoma brzo saznao da su Beatlesi jedni od najvažnijih aktova te godine – oni su bili prijatelji sa Muhammadom Alijem, izjavljivali kontroverzna mišljenja o religiji, te čak bili i glasni u borbi za ljudska prava.

I dok se ostatak Amerika i dalje svađao oko toga da li da afroamerikanci dobiju osnovna ljudska prava, Beatlesi su veoma snažno inzistirali da njihova publika bude miješane rase. Njima su svi ljubitelji galzbe bili isti, a ideja o tome da ih se dijeli po boji kože jednostavno nije bila prihvatljiva ni na kojoj razini. Ron Howard uspio se u koštac uhvatiti i sa mnogim drugim zanimljivim idejama koje su se krile iza Beatle Manije, a način na koji je prikazao djelovanje benda iza pozornice uistinu je nešto što još nismo imali prilike vidjeti.

U konačnici, ovaj film mnogo je vedriji pogled na priču o Beatlesima, posebice ako ga usporedimo sa tipičnim filmovima koji pokrivaju istu temu, a koji se najčešće odluče ispričati onu mračniju priču (u filmu se npr. uopće ne spominje Yoko Ono). Vjerujemo da okorjeli obožavatelji vjerojatno neće vidjeti ništa što već ne znaju, ali onima manje upućenima film će zasigurno pružiti jedan potpuno novi pogled na ove povijesne glazbenike.